pacijentica piše o operaciji i oporavku
skolioza
Blog
srijeda, kolovoz 9, 2006
Prije operacije ovu sam vježbu radila obavezno svako jutro, a ponekad i navečer. Šipke od inox čelika će me do kraja života u tome sprečavati.
skolioza @ 13:48 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 23, 2006
skolioza @ 07:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 4, 2006
Ovu vježbu sam UVIJEK radila pogrešno i ne bih ju preporučila nikome sa skoliozom. Previše rotacija ako mene pitate i uvijek ćete kičmu namjestiti nekako nespretno. That's just my personal opinion.
skolioza @ 12:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 2, 2006
skolioza @ 11:31 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, lipanj 30, 2006
sad ju naravno u ovom obliku ne mogu više raditi. Ono što mogu je prvi i zadnji dio: znači dignem ruke gore, udahnem (čak se u jednom trenutku popnem na nožne prste i tako ostanem par sekundi) i izdahnem kad spuštam ruke dolje.


skolioza @ 14:35 |Komentiraj | Komentari: 0
Zadivljujućih par dana. Na opću radost dođoh doma, napatih se malo u putu, od oduševljenja što me puštaju iz bolnice to jutro se gotovo dva puta sruših, jednom čak kod Mr. Kovača dok mi je objašnjavao moj zahvat (sramote li). Predložiše da se do auta odvezem kolicima, što sam uz negodovanje svog ega ipak prihvatila obzirom na gornje opisana rušenja, a bilo je i vruće. Pripreme za ulazak u auto trajale su 30 minuta ako ne i više i završile su gotovo u pozivanju hitne, ali se srećom u blizini nađe ljubazna bolničarka koja se ponudila isprobati sve moguće manevre umjesto mene dok nismo našli onaj pravi. On je uključivao dvostruko dizanje moje zdjelice od strane mog oca i bolničarke i deus ex machina – sjela u auto. Srećom sam do tog trenutka već popila 3 litre vode, pa mi se vrtjelo u glavi više nije. Iz auta izađoh jednako magično kao što u njega uđoh.

I doma…..ah radosti. Ali ubrzo i razočarenje. Kad sam došla doma moj ego i ja smo zaključili da sam posve zdrava i da mogu SVE sve baš kao i prije, ali se brzo razuvjerišsmo. Još uvijek se moram paziti, još uvijek ne mogu onoliko hodati koliko bih htjela, još uvijek me bole leđa. Sinoć sam radila neke vježbe disanja (udahneš i digneš ruke gore, pa spuštajući ih izdahneš najviše što možeš) i odjednom nešto zaboli i kao da puče. Uslijedi petominutna panika zbog mogućeg puknuća kuke, pa je sve opet bilo ok. Kad mi se tako nešto desi, ego se povuče i shvatim da fkt jesam tek friško iz bolnice i da se moram paziti i polagano vježbati i hodati. Kovač je rekao da sve smijem raditi penzionerski. Trčanje za 3 mjeseca tek. Ali polagano. Umjereni seks. Heh. Odbojka, košarka, nogomet, čak rekreacijski tek za 2 godine. Možda 1ipo.
Doma me stalno tjeraju na ležanje, pa ludim. Želim se što prije oporaviti, a za to moram vježbati. Čak jedem sve jako poslušno. Trenutačno mi je najveća želja imati dobrog osobnog fizioterapeutaInju, samo za mene. Da mi objasni, da prati moje pogrešne pokrete. Teško mi se samoj nadzirati i disciplinirati.
skolioza @ 09:50 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, lipanj 17, 2006
ako se nešto nenadano ne dogodi....
skolioza @ 18:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 14, 2006

Taj odgovor dobila sam danas od cure koja se operirala prije dva dana, vidjela sam dren (ajme širok je). Izgledala je nasmiješeno, ali izmoreno. Bila je sva neka lijepa i krhka i nježna, pa mi se činila kao kakva princeza koja se odmara.

Budući da sam se odlučila za dulju operaciju, odnosno za onu u kojoj će mi lomiti rebra koja trenutačno formiraju grbu, morat ću čekati još 6 dana (do utorka). Da sam se odlučila na kraću operaciju, bez lomljenja rebara, bila bih došla na red sad u petak. 
Znači, zahvat: prvo će mi staviti dvije šipke duž cijele kralješnice, pričvrstiti kukama i šarafima. Zatim će jedno plućno krilo „ispuhati“, ne znam stručni izraz i moram se služiti jezikom za slikovnice, ako netko zna kako se to kaže, pomagajte (na engl. je deflate). Shvatila sam da ništa ne znam o tom dijelu operacije. Kad sam bila kod Kovača sve je prošlo nekako žurno i nisam stigla pitati o tome i sad mi je žao. Da i zapravo sad se pitam: mora li meni staviti tu šipku preko cijele kralješnice, ako vi svi kažete da ne izgleda strašno moja skolly? Ok, ja vježbam i trčim i pazim se i tjedno idem na masažu, but STILL.

Nakon operacije neću biti posebno okretna u leđima, zar ne? I sad taj drugi dio operacije, gdje će mi lomiti grbu. Ajme i to mi je….nerazumljivo, sad me je uhvatila totalna panika. Šta mi je to trebalo u životu?

Ako se netko sa mnom želi naći na kavi, imam vremena.
PS. slike su u galeriji. Rita, pošali mi svoju sliku/slike na mail, pa ću ih staviti u posebnu galeriju. I napisati kako da ih staviš na svoj blog (kad jednom opet proradi...). Pusa velika!


skolioza @ 19:02 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 12, 2006

Postponed. Trebam se javiti u bolnicu u četvrtak, ali službeno se tretiram kao da sam primljena. Operacija bi trebala biti u petak. Lijepo mi je doma.

Ponijelo me pozitivno raspoloženje i ljubav koju sam osjetila na odjelu. Primjetna je napetost i ozbiljnost liječenja, ali isto tako i spremnost svih da ti olakšaju muke. Nisam se osjećala stranom, dijelom zbog njihove ljubaznosti, a dijelom zbog toga što sam zahvaljujući Riti i Daisy unaprijed znala proceduru. Razgovarala sam s dr. Kovačem i jednom sestrom, dobila više informacija o mom slučaju, ali konačnu odluku prepuštaju meni.

Jako su stručno-objektivno-profesionalni dok prepuštaju cijelu odgovornost za ono što će oni raditi tebi i samo tebi laiku pacijentu. Moj prijedlog ako se ikada nađete u sličnoj situaciji: pitajte sve što vas zanima u brojkama i vjerojatnostima.

U mom konkretnom slučaju to znači da imam neke tri krivulje i da mi gornju krivulju koja završava negdje gdje započinje vrat ne mogu riješiti zahvatom sprijeda. Zato će me operirati odostraga. Kad sam to čula, moram reći da mi se lice ozarilo, jer znam da je ta OP manje rizična. Isto tako znam da ne donosi baš najoptimalnije rezultate, ali ja bih se mogla pomiriti sa životom sa skoliozom od 25%, normalnim strukom, ravnim leđima i 4 cm više. Imala bih rez i šipku duž cijelih leđa, al bih bila ravna. U 1 na 200 operacija dođe do ozbiljnih komplikacija, u KBD-u ih zasad nije bilo.

Bending rentgen mi je moram priznati bio bolan i smiješan: prvo su me namjestili (što je boljelo), a zatim su mi rekli da ostanem u tom položaju (što je bilo smiješno, jer nema šanse da sam se mogla iskerit kako su htjeli, trudila sam se, ali mislim da sam ipak nesvjesno malo digla nogu i iskrivila kuk). Prvo su me gurali na jednu (za donju krivulju), a zatim na drugu stranu (za gornju).  

 



Ono što mi je danas stvarno bilo bolno vidjeti bilo je naličje gore spomenute pozitivne energije i brige. Dok sam čekala kod anesteziologa, neka sestra je dovela dva blijeda starija gospodina u pidžamama (znači već se liječe) u čekaonicu. Ja sam došla na red, a sestra kod anesteziologa me zamolila da ih pustim prije mene na red. Normalno da sam se složila. Dok je prvi gospodin bio kod anesteziologa, došao je neki dečko, 17 godina, k'o od planine odvaljen i njegov tata zajedno s nekom doktoricom i stali su se pred vrata anesteziologa. Kad je privi gosp. u pidžami izašao van, doktor je prozvao drugoga, koji se ustao i krenuo prema vratima i u tom trenutku ga je doktorica doslovno gurnula na stranu i glasno mu dala do znanja da su sad oni na redu. Taj dečko od 17 godina je išao na operaciju krajnika, a starac u pidžami je izgledao kao da ima još 6 mjeseci za živjeti. Vjerojatno će 80% ostatka svog života provesti čekajući po odjelima. A ja sam gledala u pod zajedno sa svim ostalima u čekaonici.

Doživjeh tako danas ekstremnu ljudsku dobrotu i ekstremnu ljudsku zloću. Bolnica je kao neka komprimirana platforma bazičnog ljudskog ponašanja i kristalno jasnih motiva, gdje je sve istovremeno i crno i bijelo i sivo. Kao neki paralelni svemir u kojemu je uvijek krizno stanje, gdje svjesno i prešutno kršenje društvenog ugovora posebno dolazi do izražaja.

I onda je danas poginuo moj bratić. Jednostavno. Bez pompe. Nesretnim slučajem. Kad je sinoć išao spavati sigurno se više brinuo za moju operaciju nego za sebe.
Dosta za danas.


skolioza @ 21:24 |Komentiraj | Komentari: 0

imala sam super tulum i moram reći da STRAŠNO VOLIM SVOJE PRIJATELJE i da su najbolji na cijelome svijetu!

i u to ime evo pjesma koja slavi život. Flaming Lips: Do you realize. odlična mi je atmosfera na tom videu, totalna pozitiva i ljubav. dođe ti da se zahvaljuješ Bogu što te je stvorio.
Voli vas skolioza - ovo je moj zadnji post od doma prije OP.



skolioza @ 00:44 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Linkovi
Brojač posjeta
10545
Index.hr
Nema zapisa.